ZABORAVILI STE?

POSTANAK ČOVJEKA

Biblija - stari zavjet

biblija

Prvi pisani spisi koji spominju ćelavost datiraju još iz davne 1500. godine prije Krista i to iz Starog zavjeta u Knjizi Kraljevima te u Levitskom zakoniku.

Samson

samson

Samson, najpoznatija žrtva gubitak kose, crpio je fizičku snagu iz svoje kose. Nakon što su mu je Filistejci ošišali, on gubi svoju snagu, biva pretučen i zatvoren. Gubitak kose je Samsonu donio propast.

Drevni bliski istok

bliski istok

U drevnom Bliskom istoku gubitak kose se smatrao sramotnim te je značio javno objavljivanje gubitka muškosti.

Stari Egipat

egipat

U starom Egiptu, perike su bile ozbiljan posao. Glava je bila obrijana zbog čistoće, te vjerojatno boljeg rashlađivanja, a perike su se nosile kao zaštita od sunca i kao znak regalnog statusa. Svi faraoni su bili pokapani s bogatim oglavljem za nošenje u zagrobnom životu.

Egipat, Grčka i Rim

grčka

Egipćani, Grci i Rimljani trošili su bogatstva na razne meleme i masti za koje su vjerovali da će im omogućiti rast kose, ili barem pomoći zaustaviti gubitak kose. U Egiptu su tako na primjer vjerovali da je trljanje glave mješavinom luka, željeza, meda i alabastera, a zatim pjevanjem bogu sunca bio lijek protiv ćelavosti.

Julije Cezar

cezar

U Rimu, Julije Cezaru je bilo sugerirano da stalno nosi vijenac na glavi kako bi prikrio svoju proćelavu glavu, a nakon pobjede nad svojim neprijateljima, znao je obrijati glave svojih ratnih zarobljenika nebi li ih tako ponizio.

Hipokrat

Hipokrat i ćelavost

Četiristote godine p.K. Hipokrat, "otac moderne medicine" prvi je prepoznao vezu između gubitka kose i spolnih hormona. Hipokrat na dvorjanima, koji su bili kastrirani prije puberteta, uočio da ne gube kosu mada su imali nasljedne predispozicije za to.

Danas znamo da je testosteron koji se pod utjecajem 5AR enzima pretvara u tzv. DHT (dyhydrotestosterone) jedan od glavnih uzročnika gubitka kose. Hipokrat je imao i osobni interes u pronalaženju lijeka protiv ćelavosti jer je i sam patio od istog problema. Razvio je niz tretmana, uključujući mješavinu hrena, kumina, golubovog izmeta i koprive, što se stavljalo na tjeme. Ovaj i drugi preparati nisu se pokazali previše učinkovitima te je Hipokrat ipak ostao bez kose. Proizvodi na bazi tog Hipokratovog recepta moguće je i danas pronaći na internetu. Očito još uvijek imaju svoje kupce.

"Hipokratov vijenac" danas je poznati naziv za  kosu oko ušiju i na zatiljku koja gotovo pa nikad ne otpadne (tzv. donorsko područje kod transplantacije).

Srednji vijek

srednji vjek

U srednjem vijeku dvorjani (Eunuh), kastrirani muškarci još prije puberteta, uvijek su imali punu glavu kose. Još nekad je Aristotel također izjavio kako ni ženama ni dvorjanima ne rastu dlake na grudima, čemu je vjerojatno razlog odsutnost testisa.

Kosa se ukrašavala još od postanka čovjeka. Pečinski je čovjek tako u kosu stavljao kosti te perje ptica što prakticiraju još dan danas Sjeverno Američki Indijanci.

Bojenje kose je također bilo popularno još u antičkom Egiptu i Asiriji. Dakle, bojanje kose nije nešto moderno kako većina ljudi misli.

18. stoljeće u Europi

Bijele perike

U Europi u 18. stoljeću perike od pudra bile su pravi hit. Jedan od razloga je bio taj da bi namirisanom perikom sakrilo prljavu kosu, što su mogli uraditi i sa šeširima. No, oni su ipak htjeli kosu. Takvu modu nametnuli su bogati i moćni sredovječni Europljani pokušajući sakriti svoje proćelave glave. Velika era perika došla je u vrijeme kralja Luja XIII u Francuskoj (1601-1643), a proširila se i u kolonijalne zemlje sve do revolucije, pa i u Veliku Britaniju koja je 1795. godine nametnula porez na perike kako bi bile dostupne samo bogatima. Ubrzo zatim, perike su prestale biti modni hit. No, tradicija nošenja perika se očuvala i do danas, te ih možemo vidjeti kod odvjetnika i sudaca u nekim zemljama.

Vrijeme kauboja

kauboj

U Americi 1800-tih godina, čak su i macho kauboji trošili svoj teško stečen novac na  isprazna "zmijska ulja", kako bi im narasla kosa. Mnogi nadri liječnici i šarlatani izmišljali bi razne čudotvorne pripravke.  Kauboji su također koristili trik, trljanjem masti u kosu, čime su postizali efekt deblje kose, iako je sam proces bio vrlo neuredan.

Indijanski ratnik s najvećim brojem skinutih skalpova koji su visjeli na njegovom šatoru (vigvam) smatrao se vrlo moćnim čovjekom.

Shakespeare

shakespear

Shakespeare je u gotovo svim svojim tragedijama koristio gubitak kose kako bi prikazao stare kraljeve, luđake ili negativce - nikad snažne mladiće. Malo ironično, s obzirom da je sam Shakespeare bio ćelav.

Moderno doba

modern man

Utječe li gubitak kose na današnjeg čovjeka jednako kao što je nekad utjecao?

S obzirom na pritiske s kojima se danas suočavamo živeći u vrlo konkurentskom okruženju i na poslu i u društvu koje sve više teži što dulje ostati mladim, uz globalnu modnu osvještenost, na modernog čovjeka gubitak kose vjerojatno utječe još više nego prije.

Znanost o kosi i tehnologija danas su toliko napredovali da imamo oku gotovo neprimjetne vlasne sisteme i estetska kamuflažna sredstva, razne terapije kose kao što su; terapija laserom, PRP terapija ili kirurška transplantacija, a u prevenciji gubitka kose tu su znanstveno utemeljeni i u praksi dokazani preparati i lijekovi koji suzbijaju DHT (jedan od glavnih uzročnika gubitka kose) te potiču kosu na novi rast.

DANAS
TOP